Reagovanje Investiciono-razvojnog fonda povodom teksta pod nazivom ,,Najpovoljnije kredite davali firmama bliskim DPS-u“, objavljenog u Dan-u 18. juna

Podgorica, 23.06.2014.

 

Reagovanje Investiciono-razvojnog fonda povodom teksta pod nazivom ,,Najpovoljnije kredite davali firmama bliskim DPS-u“, objavljenog u Dan-u 18. juna

 

Svaki tekst i navod objavljen posljednjih nekoliko mjeseci u dnevnom listu Dan zasnovan je na neistinama i sa ciljem da se naruši ugled Investiciono-razvojnog fonda Crne Gore. S indignacijom odbacujemo navode objavljene u “nezavisnom” dnevniku Dan 18. juna.  Istraživačko novinarstvo autora tekstova i isto takav projekat MANS-a, sa kojim se ponose i predstavljaju u javnosti, više je nego neozbiljan, ako se zna da su podaci do kojih su, kako se to više puta u tekstu ističe,“došli“, javni i transparentni. Podaci predstavljeni u tekstu objavljeni su na web sajtu IRF-a i permanentno se ažuriraju, a ostali za koje je MANS pokazao interesovanje, traženi su i od Fonda dobijeni po regularnoj proceduri koju predviđa Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Ali ta kvazistručna družina, umjesto da objektivno prikaže podatke, podmeće i iznosi neistine.

Novinarstvo nezavisnog lista DAN odavno se pretvorilo u profesiju bez odgovornosti, bez granica, bez morala. Uz to DAN je prilično „umrežen“ u Mrežu za afirmaciju nevladinog sektora koja je dala svoj značajni doprinos takvom novinarstvu, pripremajući im ‘istraživačke’ (čitaj: lažne) tekstove. Ponašaju se po principu „sto puta izgovorena laž postaje istina“. Novinarski kodeks, na žalost, nije u stanju da precizno osudi objavljivanje ovakvih eksplicitnih neistina, protivnih osnovnom ljudskom, dakle, i profesionalnom moralu. Postavlja se pitanje da li uopšte odgovarati na tekstove u kojima se može pročitati neistina, mržnja i neznanje. Ali, kako je govorio Danilo Kiš, „Mržnja je tupa kao malj, a neznanje oštro kao nož“, radi istine, edukativno ćemo odgovoriti na navode „istraživačkog novinarstva“.

Namjerno, tupo i  oštro, pokušavaju da lažno predstave faktoring poslovanje koje IRF realizuje, navodno kao zloupotrebu. Zamislite te stručnjake, koji se bave istraživanjem, i koji svoju stručnost pokazuju tako što faktoring poslovanje nazivaju „takozvani faktoring“ i da preduzeća koriste taj „takozvani” instrument zbog dugova i problema sa gotovinom i zbog toga što“ teže obezbjedjuju kredite“. Evo nekoliko napomena o tom instrumentu koji je i te kako potreban crnogorskim preduzetnicima.

Faktoring je oblik finansiranja pri kojem preduzetnik prodaje svoja potraživanja trećoj strani ili ,,faktoru“ po sniženoj cijeni prije njihovog roka dospijeća. U ovakvom sistemu, faktoring preduzeće ili banka se obavezuje pružiti usluge finansiranja preduzetniku s kojim je sklopilo ugovor o faktoringu, u zamjenu za kamate i naknade za potraživanja koja su plaćena prije roka dospijeća (naplate). Preduzetnici kojima treba novac, na ovaj način mogu osigurati oko 90% nominalne vrijednosti svojih potraživanja.

Faktoring je sredstvo koje koriste mnoga preduzeća kako bi izbjegla problem nelikvidnosti koji može nastati zbog neredovnog i sporog plaćanja od strane klijenata. Negativne ekonomske promjene su često praćene sporim plaćanjem faktura. Novac je od životne važnosti za svakog preduzetnika. Upravljanje njime je neophodno za uspjeh. Često je nedostatak protoka novca, a ne samih prodaja, razlog zbog kojeg se preduzeća ne razvijaju dalje od početnog nivoa. Faktoring ugovori su jedan od načina na koji preduzetnici s utvrdjenim prodajama mogu, uz naknadu, osigurati nesmetan protok novca.

Proces faktoringa varira od slučaja do slučaja, ali osnove su u većini slučajeva iste. Preduzetnik koji posluje s faktoring društvom, prilikom slanja računa klijentima, takođe šalje kopiju faktoring društvu. Prilikom prijema dokumenta, faktor odmah isplaćuje 80% do 90% vrijednosti (zavisno koliko je ugovoreno) potraživanja svome klijentu. Nakon što faktor uspije naplatiti preuzete račune, isplaćuje preostalih 10% do 20% vrijednosti potraživanja svom klijentu, umanjeno za ugovorenu proviziju.

U nekim pogledima, proces faktoringa je usporediv s kreditnim karticama. Baš kao što se kreditnom karticom kupuje maloprodajno potraživanje, te istog momenta plaća trgovini koja je izvršila prodaju, faktoring društva otkupljuju potraživanja od prodavca. Npr., pretpostavimo da proizvođač ispostavi robu u vrijednosti 300.000,00 € svome kupcu. Umjesto da čeka da kupac podmiri dugovanje u roku od 120 ili 180 dana, proizvođač može prodati potraživanje faktoring društvu, koje mu plaća do 90% vrijednosti prodane robe, odnosno do 270.000,00 €, čim roba ode iz skladišta. To ubrzava proces podmirivanja duga, te poboljšava likvidnost. Ostatak, umanjen za proviziju, se isplaćuje kada faktoring društvo naplati dug od kupca. Isto tako mali proizvodjači koji se oslanjaju na velike trgovačke lance preko faktoringa mogu dobiti svoj novac u znatno kraćim rokovima.

 Eto toliko o ,,takozvanom“ faktoringu. Nadamo se da će „stručnjaci“  MANS-a i ,,novinari“ DAN-a nešto naučiti.

Radi bolje informisanosti zlonamjernih stručnjaka MANS-a i kvazi novinara DAN-a, faktoring finansiranje postoji u preko 80 zemalja, a poslove obavlja preko 300 kompanija, i samo mali broj njih ima Zakon o faktoringu kao poseban  pravni akt, dok se u ostalim zemljama zasniva na drugim zakonima koji tretiraju bankarsko poslovanje.

Tako je i u Crnoj Gori. Faktoring poslovanje IRF realizuje u skladu sa  sledećim zakonima: Zakon o  Investiciono-razvojnom fondu Crne Gore, Zakon o bankama, Zakon o privrednim društvima, Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o svojinsko-pravnim odnosima. Tako da nema ni govora o radu IRF-a koji nije zasnovan na zakonu. IRF je odgovorno privredno društvo koje svoje poslove temelji na zakonima i poslovnoj politici koja je usmjerena isključivo ka interesima Crne Gore.

Dakle, kada faktoring koriste banke onda je to zakonito, a kada taj instrument koristi IRF, onda je to nezakonito, jer ne postoji Zakon o faktoringu u Crnoj Gori. Nevjerovatno ali to je rezultat „istraživanja“ i „profesionalnog novinarstva“, udružene mreže kvazi stručnjaka i zlonamjernih novinara.

Preduzeća koja koriste faktoring finansiranje kao da ne zapošljavaju nikoga. Nevjerovatna ,,stručna“ ocjena da se kroz faktoring poslovanje ne podržavaju zaposleni. Naši korisnici faktoringa imaju 4.725 zaposlenih. To su sve renomirana preduzeća koja svoje poslovanje usmjeravaju i van Crne Gore. Umjesto da se afirmativno podrže njihovi napori u povećanju poslovne aktivnosti, povećanju prihoda a time i stvaranju uslova za otvaranje novih radnih mjesta, MANS i DAN jedino žele da naprave štetu tim preduzećima, IRF-u i Crnoj Gori. Ta patološka mržnja prema svemu što nije umreženo u mrežu MANS-a i DAN-a i njihovih opozicionih političkih mentora, je zabrinjavajuća. Ipak, mi nemamo vremena da mrzimo ljude koji mrze nas. Mi ćemo se baviti svojim poslom na krajnje profesionalan način i u interesu ekonomskog prosperiteta Crne Gore.

Vrhunac neistine predstavlja povezivanje rada IRF-a u 2013. godini sa Zoranom Vukčevićem, predsjednikom Odbora direktora IRF-a, koji je na tu funkciju izabran u februaru 2014.g. Da li razuman čovjek može napisati da je MANS „otkrio malverzacije u IRF“ i to navodno 2013. godine i sve to povezati sa čovjekom koji nije bio u IRF-u u tom periodu?! Zato će MANS i DAN, njihovi istraživači i novinari, imati šansu da pred nadležnim pravosudnim organima dokažu ,,malverzacije“ u IRF-u i „povezanost“ predsjednika Odbora direktora Zorana Vukčevića sa nezakonitim radnjama.

Stručna služba

Investiciono-razvojnog fonda Crne Gore